{"id":4566,"date":"2021-02-24T12:05:44","date_gmt":"2021-02-24T10:05:44","guid":{"rendered":"http:\/\/tiberiades.org\/?p=4566"},"modified":"2021-02-24T12:10:45","modified_gmt":"2021-02-24T10:10:45","slug":"presentacion-de-historia-de-drago-stambuk-por-martin-cobano-con-traduccion-croata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tiberiades.org\/?p=4566","title":{"rendered":"Presentaci\u00f3n de &#8216;Historia&#8217;, de Drago Stambuk, por Mart\u00edn Cobano, con traducci\u00f3n al croata"},"content":{"rendered":"<p>Desde Tiber\u00edades, queremos agradecer a<strong> la gran hispanista croata Zeljka Lovrencic<\/strong> su traducci\u00f3n de la presentaci\u00f3n que nuestro secretario general hizo de la obra de Drago Stambuk, <em>Historia<\/em>, en el marco del Encuentro de Poetas Iberoamericanos celebrado en Salamanca en 2018. Presentamos a continuaci\u00f3n el texto original, seguido de la traducci\u00f3n publicada en la prestigiosa revista literaria<a href=\"https:\/\/www.stav.com.hr\/\"> STAV \u2013 \u010casopis za kritiku.<\/a><\/p>\n<figure id=\"attachment_4573\" aria-describedby=\"caption-attachment-4573\" style=\"width: 577px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" wp-image-4573\" src=\"https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/Drago-Stambuk-leyendo-en-el-Teatro-Liceo-foto-de-Mladen-Budimir-300x225.jpg\" alt=\"\" width=\"577\" height=\"433\" srcset=\"https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/Drago-Stambuk-leyendo-en-el-Teatro-Liceo-foto-de-Mladen-Budimir-300x225.jpg 300w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/Drago-Stambuk-leyendo-en-el-Teatro-Liceo-foto-de-Mladen-Budimir-1024x768.jpg 1024w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/Drago-Stambuk-leyendo-en-el-Teatro-Liceo-foto-de-Mladen-Budimir-768x576.jpg 768w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/Drago-Stambuk-leyendo-en-el-Teatro-Liceo-foto-de-Mladen-Budimir-1536x1152.jpg 1536w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/Drago-Stambuk-leyendo-en-el-Teatro-Liceo-foto-de-Mladen-Budimir-2048x1536.jpg 2048w\" sizes=\"auto, (max-width: 577px) 100vw, 577px\" \/><figcaption id=\"caption-attachment-4573\" class=\"wp-caption-text\">Drago Stambuk leyendo en el Teatro Liceo (foto de Mladen Budimir)<\/figcaption><\/figure>\n<h2><strong>Presentaci\u00f3n de <em>Historia<\/em>,<a href=\"#_edn1\" name=\"_ednref1\">[i]<\/a> de Drago \u0160tambuk<\/strong><\/h2>\n<p>Siempre estamos ante un problema cuando queremos etiquetar una obra o a un autor. Drago \u0160tambuk llega a casi todos los puertos precedido de su fama de poeta de Croacia, cantor nost\u00e1lgico de su patria. En mi caso, gracias a Dios, he vencido mi personal renuencia a ese tipo de etiquetas para adentrarme en su <em>Historia<\/em>, irremediablemente centrada en su hogar debido a la distancia y, sobre todo, a las terribles premoniciones que el poeta sent\u00eda y que no tardaron en cumplirse tras esta obra.<\/p>\n<p>El fil\u00f3sofo, profesor, poeta y periodista croata Milorad Stojevic dec\u00eda que la poes\u00eda patri\u00f3tica era a priori una mala poes\u00eda, pero hizo con nuestro autor una excepci\u00f3n y afirm\u00f3 que la de \u0160tambuk es poes\u00eda de primera calidad. En realidad, el poeta no piensa en si est\u00e1 escribiendo sobre tal o cual tema (patria, fe, migraci\u00f3n, nostalgia, injusticia\u2026). Esa cuesti\u00f3n, seg\u00fan \u00e9l mismo declara, se vuelve irrelevante al tener frente a s\u00ed y a su alrededor la pasi\u00f3n por la escritura y la labor creativa que nutre el escenario de su poes\u00eda.<a href=\"#_edn2\" name=\"_ednref2\">[ii]<\/a><\/p>\n<p>Elinor S. Shaffer habla de su \u00abfuerte sentido de la individualidad m\u00edtica croata\u00bb, que se aprecia en la confluencia del Mediterr\u00e1neo con la \u00e9pica del \u00c9xodo de los antiguos precroatas del siglo VII, la fuerte identidad grecolatina y cat\u00f3lica en un pueblo que consideramos eslavo, as\u00ed como el destino migrante y marinero que el propio autor encarna. \u00c9l mismo menciona la \u201cconcordia de los antiguos y nuevos Argonautas\u201d (p. 23).<\/p>\n<p>M\u00e1s que poes\u00eda de la patria es poes\u00eda de la tierra y el mar patrios, poes\u00eda del Mediterr\u00e1neo. Pero el Mediterr\u00e1neo para \u00e9l, como dice Shaffer, \u201cno es \u00fanicamente un motivo sensual, sino cultural [\u2026] la Dalmacia at\u00e1vica del verso de \u0160tambuk est\u00e1 donde los croatas, migrando desde una patria desprovista de mar m\u00e1s al norte, entran en contacto con las c\u00e1lidas y m\u00edticas corrientes del sur mediterr\u00e1neo\u201d.<a href=\"#_edn3\" name=\"_ednref3\">[iii]<\/a> A trav\u00e9s de miras panor\u00e1micas, lejanas, se aplica un <em>zoom<\/em> espacial, pero tambi\u00e9n de tiempo y cultura, que nos acerca a miradas cotidianas, a ras de realidad inmediata, present\u00e1ndonos el cuadro general y particular de una patria de exiliados: lo son los que parten de ella, como este autor, pero uno dir\u00eda que lo son tambi\u00e9n quienes se quedan.<\/p>\n<p>El mar, que da t\u00edtulo a la primera de las cuatro partes del poemario, no es nada id\u00edlico. El autor lo conoce bien, no en vano nos regala abundante l\u00e9xico n\u00e1utico y marino que buen trabajo habr\u00e1 dado a la traductora. Es duro, pero es constante, est\u00e1 ah\u00ed, es la garant\u00eda de que llegamos a un buen final. Cuando habla del efecto del arado de Dios (p. 43-44), termina el poema diciendo:<\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\">\u00a0<em>As\u00ed como el mar<br \/>\nbesa la isla,<br \/>\npaso a paso, firme,<br \/>\nde la misma manera tambi\u00e9n nosotros,<br \/>\nhijos de la providencia Divina,<br \/>\nvolveremos a amarnos de nuevo<\/em>.<\/p>\n<p>Se trata del Mediterr\u00e1neo, y cabr\u00eda esperar calidez, clima benigno, luminoso y radiante. Sin embargo, nos encontramos con un ambiente h\u00famedo y fr\u00edo, de \u201chelados huesos\u201d que procuramos \u201ccalentar con la ceniza del coraz\u00f3n\u201d o \u201ccon el h\u00famedo aliento\u201d (46, 58).<\/p>\n<figure id=\"attachment_4575\" aria-describedby=\"caption-attachment-4575\" style=\"width: 570px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" wp-image-4575\" src=\"https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/Lovrencik-Stambuk-y-Alencart-foto-de-Jacqueline-Alencar-300x188.jpg\" alt=\"\" width=\"570\" height=\"357\" srcset=\"https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/Lovrencik-Stambuk-y-Alencart-foto-de-Jacqueline-Alencar-300x188.jpg 300w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/Lovrencik-Stambuk-y-Alencart-foto-de-Jacqueline-Alencar-1024x643.jpg 1024w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/Lovrencik-Stambuk-y-Alencart-foto-de-Jacqueline-Alencar-768x482.jpg 768w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/Lovrencik-Stambuk-y-Alencart-foto-de-Jacqueline-Alencar.jpg 1344w\" sizes=\"auto, (max-width: 570px) 100vw, 570px\" \/><figcaption id=\"caption-attachment-4575\" class=\"wp-caption-text\">Lovrencic, Stambuk y Alencart (foto de Jacqueline Alencar)<\/figcaption><\/figure>\n<p>El mar croata, t\u00edtulo de la primera parte, no es un mar apacible. Hay, si no violencia, s\u00ed fuerza, dureza, todo lo contrario a brazos abiertos por parte de las aguas abiertas o la costa. La presencia, sobre todo en esa primera parte, de t\u00e9rminos como \u201cagarra, destroza, feroz, despelleja, resopla, arrancar, rompiendo, amurallado, murall\u00f3n, rayo quebrado, herida, mar r\u00edgido\u2026\u201d o expresiones como \u201cLa playa seca de no volver\u201d, aparte de poner de relieve que no estamos ante una traductora cualquiera, sino ante una excelente que se toma su trabajo muy en serio, se encarga de disipar cualquier ilusi\u00f3n id\u00edlica, por muy sincera que sea la nostalgia del poeta.<\/p>\n<p>Algo propio del Mediterr\u00e1neo que s\u00ed apreciamos es el color azul, casi siempre relacionado con el mar. Pero no nos encontraremos con lo t\u00edpico: se habla m\u00e1s de una vez de monta\u00f1as azules, de hoguera azul, de grumo de oro azul, de ceniza azul, incluso del Dios azul. El mar, y quiz\u00e1 el cielo, lo impregnan todo: la geograf\u00eda, la desolaci\u00f3n y la esperanza.<\/p>\n<p>Pero, si hablamos de colores, reconoceremos que impera un tono que nos parece muy poco mediterr\u00e1neo. Tropezamos por todas partes con el negro del holl\u00edn, el gris de la ceniza, con resultado de una doble sinestesia indirecta que nos hace oler a restos de incendio durante gran parte del poemario:<\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\">\u00a0<em>la ceniza<br \/>\nazul de los incendios<br \/>\n\u2026<br \/>\nEl viento esparce la ceniza de los corazones<\/em>.<\/p>\n<p>Sobre las ruinas del palacio de sus ancestros, escribe:<\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\">\u00a0<em>en el patrimonio quemado, al otro lado de la carro\u00f1a<br \/>\ntiznada, con la ceniza y la muerte hechizadas\u2026<\/em><\/p>\n<p>En <em>Hes\u00edodo ante la puerta<\/em>, leemos:<\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\">\u00a0<em>Los \u00fanicos d\u00edas que recordamos perduran en la vor\u00e1gine<br \/>\nde la<br \/>\nceniza y el magma<\/em>.<\/p>\n<p>En uno de mis poemas favoritos, <em>Abejorro<\/em>, donde tambi\u00e9n evoca lugares de sus antepasados, dice:<\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\">\u00a0<em>Ensuciados panaderos<br \/>\nraspan el tizne<br \/>\ny el holl\u00edn de las estrellas apagadas<\/em>.<\/p>\n<p>Y en otro poema f\u00e1cilmente ubicable, <em>Matorrales de Brac<\/em>, leemos:<\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\">\u00a0<em>Ardo como v\u00e1stagos bajos,<br \/>\ncalent\u00e1ndose con la ceniza del coraz\u00f3n.<\/em><\/p>\n<p>Este color, su olor, la casi asfixia con que condiciona nuestra lectura, tienen mucho que ver con el tema de las ruinas, los escombros, las piedras ya sin gloria que tienen m\u00e1s mensaje en su caos presente que en sus evocaciones de un pasado glorioso.<\/p>\n<p>Pensemos en la poblaci\u00f3n de Selca, en la isla de Brac, destruida tras la ocupaci\u00f3n italiana en 1943, y tan estrechamente vinculada a la biograf\u00eda del autor. Hoy encontramos en ella hermosas ruinas, y me interesa mucho lo que Drago \u0160tambuk dice al respecto en una entrevista: \u201cEs cierto que yo nac\u00ed en las ruinas; me ense\u00f1an la necesidad de construir, crear y sanar\u2026\u201d. <a href=\"#_edn4\" name=\"_ednref4\">[iv]<\/a> A menudo, creo ver a \u0160tambuk mirando a su realidad querida como la <em>Pietas<\/em> mira al cuerpo amado entre sus brazos (p. 69).<\/p>\n<p>Al leer su <em>Historia<\/em>, acabamos entrelazando ruinas, cenizas, humedad, fr\u00edo, amor y hostilidad de la tierra, sumergidos en un remolino que nos engulle a la desoladora esencia del hombre y sus valores, que nos derrumbar\u00eda para siempre si no fuera por las brasas. Esto nos lleva ineludiblemente a la espiritualidad de nuestro poeta.<\/p>\n<figure id=\"attachment_4570\" aria-describedby=\"caption-attachment-4570\" style=\"width: 563px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" wp-image-4570\" src=\"https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/4-Drago-Stambuk-y-Zeljka-Lovrencic-leyendo-en-el-Teatro-Liceo-foto-de-Mladen-Budimir-300x171.jpg\" alt=\"\" width=\"563\" height=\"321\" srcset=\"https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/4-Drago-Stambuk-y-Zeljka-Lovrencic-leyendo-en-el-Teatro-Liceo-foto-de-Mladen-Budimir-300x171.jpg 300w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/4-Drago-Stambuk-y-Zeljka-Lovrencic-leyendo-en-el-Teatro-Liceo-foto-de-Mladen-Budimir-768x437.jpg 768w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/4-Drago-Stambuk-y-Zeljka-Lovrencic-leyendo-en-el-Teatro-Liceo-foto-de-Mladen-Budimir.jpg 863w\" sizes=\"auto, (max-width: 563px) 100vw, 563px\" \/><figcaption id=\"caption-attachment-4570\" class=\"wp-caption-text\">Drago Stambuk y Zeljka Lovrencic, leyendo en el Teatro Liceo (foto de Mladen Budimir)<\/figcaption><\/figure>\n<p>Se nota que es un poeta creyente, cuyo fundamento cat\u00f3lico desempe\u00f1a un papel importante como bagaje cultural, tradicional, simb\u00f3lico e ideol\u00f3gico (referencias a la cruz, corona de espinas, personajes del santoral, referencias b\u00edblicas bellamente elaboradas, como el \u201ccetro revivido\u201d que alude a la vara de Mois\u00e9s, oraciones expl\u00edcitas directas a Dios, a Jes\u00fas, etc.), pero no se esfuercen en buscar poes\u00eda religiosa, o tendr\u00e1n el mismo fracaso que quienes buscan poes\u00eda nacionalista o patriotera. Tess Gallager mencion\u00f3 en cierta ocasi\u00f3n que \u0160tambuk tradujo a Herman Hesse en su juventud, lo cual ya nos da una pista de la hondura de su sed.<a href=\"#_edn5\" name=\"_ednref5\">[v]<\/a> La de nuestro poeta es poes\u00eda espiritual, y cristiana, en tanto que se impregna de valores de compasi\u00f3n y amor entre los hombres, as\u00ed como de una esperanza que no se entiende sin Dios en alguna parte. Tal vez esa alguna parte es el poeta, el hombre:<\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\">\u00a0<em>Somos la lengua de Dios<br \/>\ny los ojos de \u00c9l.<br \/>\nO\u00eddo, tacto,<br \/>\ntodos los sentidos Suyos<\/em>.<\/p>\n<p>Aun as\u00ed, dicha esperanza no es algo evidente, f\u00e1cil de hallar, cuando se escarba entre sus versos.\u00a0 \u00bfEs que tiene que haber esperanza en un autor cristiano? Si no me equivoco, cuando escribe estos versos, premonitorios de los tristes a\u00f1os que esperan a su patria, todav\u00eda no conoc\u00eda como tan bien lleg\u00f3 a conocer a la Madre Teresa de Calcuta, pero brillan tiznados los rescoldos que ella tambi\u00e9n le se\u00f1alar\u00eda con el dedo. En su expresiva figura del arado de Dios, la tierra es herida (oraci\u00f3n pasiva y copulativa), y es parte de la siembra. El sembrador ara, aparta las piedras y la sal, y planta una semilla realista que, pese a todo, hace que volvamos a amarnos de nuevo.<\/p>\n<p>\u00bfQu\u00e9 esperar cuando la tierra misma es la semilla? Buscamos, necesitamos semillas de afuera, pero \u00bfde d\u00f3nde brotar\u00e1n si no se plant\u00f3 antes el \u00e1rbol de su especie ni se prob\u00f3 el fruto que la alberga? Debe venir de otro \u00e1mbito la semilla: \u00bfdel objeto real de la fe, de su sombra en la palabra po\u00e9tica, de los ecos de una voz o logos anterior adivinables en la voz del poeta? Para \u0160tambuk, la esperanza, la semilla, est\u00e1 bajo las cenizas, en las ascuas que son se\u00f1al de muerte y vida a la vez.<\/p>\n<p>Denso y claro al mismo tiempo, rotundo, contundente, el \u00faltimo poema de la segunda parte, <em>ALTARE DELLA PATRIA<\/em>, sentencia:<\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\">\u00a0<em>Tan s\u00f3lo el fuego descubri\u00f3 el oro.<br \/>\nEn la ceniza brilla, est\u00e1 en cuclillas,<br \/>\nuna compa\u00f1\u00eda de callados defensores de la patria.<br \/>\nSe funden las costumbres,<br \/>\nla carne se pudre en el discurso de las matanzas<\/em>.<\/p>\n<p>La poes\u00eda es poca cosa frente, por ejemplo, a la belleza insondable del da\u00f1o, como el aguij\u00f3n de la viuda negra (p. 48), pero al menos puede ser recordada y cultivada en la lengua. El poeta tiene que hablar.<\/p>\n<p>Se escuch\u00f3 decir al autor hace unos a\u00f1os, en Hiroshima, hablando de la tragedia de Vukovar, un exponente claro de la inhumanidad sufrida en su pa\u00eds: \u201cVukovar proclama la victoria que entra por las puertas de la derrota, mediante la determinaci\u00f3n y la persistencia, que nos conduce a trav\u00e9s de los peores tiempos. Vukovar muri\u00f3 para que Croacia pudiera vivir. Convirti\u00f3 las l\u00e1grimas en estrellas, las heridas en t\u00faneles de luz, los muertos en \u00e1ngeles. Vukovar [\u2026] evoca las deficiencias terrenales, que llama a un destino superior [\u2026] Vukovar es un estado de \u00e1nimo, el flujo de nuestros corazones impenitentes, el carb\u00f3n convertido en oro. Es nuestra Zona Cero, la Puerta del Infierno al Para\u00edso\u201d.<a href=\"#_edn6\" name=\"_ednref6\">[vi]<\/a> Y es ah\u00ed donde est\u00e1 la esperanza, en las brasas ocultas, siempre que haya humanidad, bajo nuestras cenizas.<\/p>\n<p>En su nota pr\u00f3logo antes de entregar el manuscrito de este libro a la imprenta, en 1990, el autor dice: \u201cQuise con el mismo esfuerzo de la garganta, peque\u00f1o y atento, repetir mucha voz, antigua y de ahora, para compartir el momento de triste alegr\u00eda y con la mitad dolorida avivar la brasa debajo de las cenizas para que en ellas se calienten, aunque se quemen, nuestros helados corazones\u201d. Y en su libro <em>Haiku Consciousness<\/em>, al elogiar la riqueza y precisi\u00f3n del idioma japon\u00e9s, pone como ejemplo el t\u00e9rmino \u201cSHIMERU, que denota el grado de humedad en el aire, cuando es demasiado grande para que una persona pueda encender un f\u00f3sforo. Podemos usarlo como alegor\u00eda. Contra la humedad que se extiende por todo el mundo, debemos desplegar nuestros propios corazones encendidos y c\u00e1lidos para disminuir el SHIMERU. De esta manera, podemos encender nuestras cerillas, hacer un fuego en nuestro hogar de nuevo, un fuego sobre el que podemos calentar nuestras manos. Necesitamos volver a la calidez y la compasi\u00f3n. Debemos ser c\u00e1lidos con los dem\u00e1s, para que podamos volver a sentir la calidez. Debemos amar para volver a ser amados\u201d.<a href=\"#_edn7\" name=\"_ednref7\">[vii]<\/a><\/p>\n<p>As\u00ed es, querido poeta, nos hielas por momentos el coraz\u00f3n, pero nos gu\u00edas al punto donde recuperar esa calidez, al carb\u00f3n convertido en oro, al verdadero fuego, que revitaliza el \u00e1nimo y la esperanza de estos tizones arrebatados que somos tambi\u00e9n nosotros.<\/p>\n<p>Juan Carlos Mart\u00edn Cobano<br \/>\nSalamanca, octubre de 2018<\/p>\n<p><a href=\"#_ednref1\" name=\"_edn1\">[i]<\/a> Drago \u0160tambuk, <em>Historia<\/em> (Salamanca: Trilce Ediciones, 2018). Traducido por \u017deljka Lovren\u010di\u0107.<\/p>\n<p><a href=\"#_ednref2\" name=\"_edn2\">[ii]<\/a> https:\/\/www.slobodnadalmacija.hr\/scena\/kultura\/clanak\/id\/467310\/dr-drago-\u0160tambuk-o-poeziji-i-svijetu-na-prekretnici-dolaze-vremena-opasnosti-i-izazova.<\/p>\n<p><a href=\"#_ednref3\" name=\"_edn3\">[iii]<\/a> Elinor S. Shaffer, editora. <em>Comparative criticism, vol. 16 <\/em>(Cambridge: Cambridge University Press, 1994), pp. 107-108.<\/p>\n<p><a href=\"#_ednref4\" name=\"_edn4\">[iv]<\/a> https:\/\/www.slobodnadalmacija.hr\/scena\/kultura\/clanak\/id\/467310\/dr-drago-\u0160tambuk-o-poeziji-i-svijetu-na-prekretnici-dolaze-vremena-opasnosti-i-izazova.<\/p>\n<p><a href=\"#_ednref5\" name=\"_edn5\">[v]<\/a> \u201cTess Gallagher&#8217;s speech at 2004 Pula Book Festival&#8217;s presentation of Drago \u0160tambuk&#8217;s poetry\u201d, en http:\/\/www.croatia.org\/crown\/articles\/9432\/. Una curiosidad destacable en la jugos\u00edsima presentaci\u00f3n de la escritora Tess Gallagher, casada con Raymond Carver cuando conocen a \u0160tambuk, en los ochenta: nos cuenta ella que el m\u00e1ximo pont\u00edfice del llamado \u201crealismo sucio\u201d era en el fondo un amante de la poes\u00eda, y que afirm\u00f3 sobre \u0160tambuk: \u201cHe\u2019s a real poet\u201d. Tan lejos, tan cerca.<\/p>\n<p><a href=\"#_ednref6\" name=\"_edn6\">[vi]<\/a> \u201cDr. Drago \u0160tambuk: Speech in Hiroshima for the Vukovar victims\u201d, en http:\/\/www.croatia.org\/crown\/articles\/9426\/1\/Dr-Drago-tambuk-Speech-in-Hiroshima-for-the-Vukovar-victims\/Holy-mass-for-the-Vukovar-victims-held-in-Hiroshima.html.<\/p>\n<p><a href=\"#_ednref7\" name=\"_edn7\">[vii]<\/a> Drago \u0160tambuk, <em>Haiku Consciousness <\/em>(Japan: IAFOR, 2014), p. 24.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" wp-image-4576 aligncenter\" src=\"https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/Historia-de-Drago-Stambuk-Noticia-en-El-Norte-de-Castilla-140x300.jpg\" alt=\"\" width=\"256\" height=\"547\" \/><\/p>\n<div class=\"blog_post_title\">\n<h2 class=\"entry-title title post_title\">Juan Carlos Mart\u00edn Cobano: DUH I NADA USHI\u0106ENIH UGARAKA \/ Drago \u0160tambuk<\/h2>\n<\/div>\n<div class=\"blog_post_meta clearfix\"><span class=\"blog_meta_item blog_meta_date\"><time class=\"entry-date published updated\" datetime=\"2021-02-09T13:40:28+00:00\">9. velja\u010de 2021.<\/time><\/span><\/div>\n<div class=\"entry-content blog_post_text blog_post_description\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" wp-image-4577 aligncenter\" src=\"https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/Portada-con-pintura-de-Miguel-Elias-191x300.jpg\" alt=\"\" width=\"316\" height=\"495\" srcset=\"https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/Portada-con-pintura-de-Miguel-Elias-191x300.jpg 191w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/Portada-con-pintura-de-Miguel-Elias-652x1024.jpg 652w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/Portada-con-pintura-de-Miguel-Elias.jpg 765w\" sizes=\"auto, (max-width: 316px) 100vw, 316px\" \/><\/p>\n<p>DRAGO \u0160TAMBUK: HISTORIA, Trilce Ediciones, Salamanca, 2018., 99 str. Na \u0161panjolski prevela: \u017deljka Lovren\u010di\u0107.<\/p>\n<p>Uvijek smo pred izazovom kada moramo definirati neko djelo ili njegova autora. Primjerice, Dragu \u0160tambuka gotovo uvijek prati glas da je pjesnik Hrvatske, nostalgi\u010dni pjeva\u010d domovine. No ja sam, Bogu hvala, izbjegao spomenutu zamku dubinski analiziraju\u0107i \u0160tambukovu knjigu\u00a0<em>Historia<\/em>, neizbje\u017eno usredoto\u010denu na pjesnikov dom iz velike daljine i na stra\u0161ne predosje\u0107aje koji su se uistinu obistinili nakon objavljivanja toga njegova djela.<\/p>\n<p>Hrvatski profesor, pjesnik i novinar Milorad Stojevi\u0107 izjavio je da je domoljubna poezija\u00a0<em>a priori<\/em>\u00a0lo\u0161a, ali da je na\u0161 pjesnik iznimka, a njegova poezija vrhunska. Uistinu, \u0160tambuk ne razmi\u0161lja pi\u0161e li domoljubnu poeziju ili mu je tema ne\u0161to drugo (vjera, migracije, nostalgija, nepravda\u2026). Prema njegovim rije\u010dima, to pitanje postaje neva\u017enim kad ga obuzme strast za pisanjem i stvarala\u0161tvom, koja nadahnjuje njegovu poeziju.<\/p>\n<p>Elinor S. Shaffer\u00a0<a href=\"https:\/\/www.stav.com.hr\/tekuca-kritika\/juan-carlos-martin-cobano-duh-i-nada-ushicenih-ugaraka-drago-stambuk\/#_ftn1\" name=\"_ftnref1\">[1]<\/a>\u00a0govori o \u201e\u0160tambukovu sna\u017enom osje\u0107aju hrvatske mitske individualnosti\u201c vezanom uz Mediteran i epiku egzodusa starih prethodnika Hrvata iz VII. stolje\u0107a, o jakom gr\u010dko-latinskom i katoli\u010dkom identitetu naroda koji smatramo slavenskim, te o sudbini migranta i moreplovca, koju utjelovljuje sam autor spominju\u0107i \u201eslogu starih i novih Argonauta\u201c (<em>Croatiam Aeternam<\/em>, str. 22).<\/p>\n<p>Vi\u0161e nego poezija domovine, \u0160tambukovo je pjesni\u0161tvo izrijek kopna i mora, poezija Sredozemlja. Ali, za ovoga pjesnika Mediteran \u201enije samo senzualan motiv, ve\u0107 i kulturni znak \/\u2026\/. Arhai\u010dna Dalmacija iz \u0160tambukova stiha nalazi se i tamo gdje Hrvati iz sjevernoga dijela domovine, u kojemu nema mora, dolaze u dodir s toplim i mitskim strujanjima mediteranskoga juga.\u201c<a href=\"https:\/\/www.stav.com.hr\/tekuca-kritika\/juan-carlos-martin-cobano-duh-i-nada-ushicenih-ugaraka-drago-stambuk\/#_ftn2\" name=\"_ftnref2\">\u00a0[2]<\/a>. U panoramskim pogledima iz daljine primjenjuje se prostorni\u00a0<em>zoom<\/em>, ali tako\u0111er onaj vremena i prostora, koji nas pribli\u017eava svakodnevnom promatranju neposredne stvarnosti i predstavlja op\u0107u i jedinstvenu sliku domovine izgnanih: onih koji odlaze iz nje poput ovoga autora, ali, tako\u0111er bi se moglo re\u0107i, i onih koji ostaju.<\/p>\n<p>More, koje naslovljuje prvi od \u010detiri dijela pjesni\u010dke zbirke, nije nimalo idili\u010dno. Autor ga dobro poznaje; ne daruje nam uzalud bogat nauti\u010dki i pomorski rje\u010dnik koji je prevoditeljici zasigurno zadao znatan posao. More je veliko i postojano. I ovdje je takvo ulijevaju\u0107i nam sigurnost da \u0107emo sti\u0107i do sretnoga kraja. Kada govori o posljedicama\u00a0<em>Bo\u017ejega oranja<\/em>\u00a0(str. 60-61), pjesnik pjesmu zavr\u0161ava stihovima:<\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\"><em>Onako kako more<br \/>\n<\/em><em>cjeliva otok,<br \/>\n<\/em><em>postupno, postojano,<\/em><\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\"><em>\u00a0<\/em><em>tako \u0107emo i mi,<br \/>\n<\/em><em>djeca Bo\u017eje providnosti,<br \/>\n<\/em><em>sebe nanovo zavoljeti.<\/em><\/p>\n<p>Ovdje se govori o Mediteranu i trebalo bi o\u010dekivati toplinu te blago, svijetlo i blistavo ozra\u010dje. Ali, nailazimo na ono vla\u017eno i hladno, od \u201estudnih kostiju\u201c koje nastojimo \u201eutopliti pepelom srca\u201c ili \u201ekrhkim dahom\u201c (str. 73, 95).<\/p>\n<p>Hrvatsko more, koje naslovljuje prvi dio knjige, nije nje\u017eno. Ono je, ako ve\u0107 ne silovito, sna\u017eno i \u010dvrsto, sasvim druga\u010dije od zagrljaja otvorenih voda ili obale. Nazo\u010dnost, prije svega u prvome dijelu, rije\u010di kao \u0161to su \u201eraspinjati se, propinjati se, trgati, parati, odirati, mljeti, raspr\u0161iti, skutriti, odvaliti, debele zidine, slomljena zraka, rana, skrutnuto more\u201c\u2026, ili izri\u010daj \u201esuhi \u017eal nepovrata\u201c, daju nam do znanja da ovo djelo nije prevodila bilo kakva prevoditeljica ve\u0107 ona koja jako ozbiljno shva\u0107a svoj posao. Trudi se raspr\u0161iti iluziju idile iako je pjesnikova nostalgija uistinu iskrena.<\/p>\n<p>U ovoj poeziji zamje\u0107ujemo plavu boju koju se gotovo uvijek povezuje s morem i koja je svojstvena Mediteranu. Ali, nije rije\u010d se o ne\u010demu tipi\u010dnom: vi\u0161e negoli jednom spominju se plave planine, plavo ognji\u0161te, grumen plavoga zlata, plavi pepeo, \u010dak i modri Bog. More, a mo\u017eda i nebo, sve pro\u017eimaju: i zemljovid, i pusto\u0161 i nadu.<\/p>\n<p>Govore\u0107i o bojama, zamijetit \u0107emo da prevladavaju tonovi koji su, \u010dini nam se, jako malo mediteranski. Posvuda nailazimo na crnu boju \u010da\u0111e ili na sivu boju pepela. Rezultat je toga dvostruka izravna sinestezija koja omogu\u0107ava da u velikom dijelu zbirke uspijevamo namirisati ostatke po\u017eara:<\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\"><em>plavi pepeo<br \/>\n<\/em><em>po\u017eara<\/em><\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\">\u2026<\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\"><em>Vjetar rasipa pepeo srdaca<\/em>.<\/p>\n<p>O pala\u010di svojih predaka, pjesnik pi\u0161e:<\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\"><em>u sagorenoj o\u010devini, onkraj ugljene strvi pepelom op\u010dinjena i smr\u0107u\u2026<\/em><\/p>\n<p>U pjesmi\u00a0<em>Heziod pred vratima<\/em>\u00a0\u010ditamo:<\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\"><em>Dani, jedini koje pamtimo, u vrtlogu pepela i magme traju.\u00a0<\/em><\/p>\n<p><em>\u00a0<\/em>U jednoj od meni najdra\u017eih pjesama,\u00a0<em>Zmajar,\u00a0<\/em>u kojoj se tako\u0111er zaziva mjesto u kojemu su \u017eivjeli pjesnikovi preci, autor ka\u017ee:<em>\u00a0<\/em><\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\"><em>Umrljani pekari<br \/>\n<\/em><em>stru\u017eu prah skorina<br \/>\n<\/em><em>i gar zgaslih zvijezda.<\/em><\/p>\n<p>A u drugoj, jako zamjetljivoj pjesmi naslovljenoj\u00a0<em>Bra\u010dka makija<\/em>, \u010ditamo:<em>\u00a0<\/em><\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\"><em>Kao nisko \u0161iblje gorim,<br \/>\n<\/em><em>pepelom se griju\u0107 srca;<\/em><\/p>\n<p>Ovdje boja gotovo gu\u0161i svojim mirisom. To utje\u010de i na \u010ditanje. Puno je stvari vezanih uz temu ru\u0161evina, krhotina ili kamenja \u0161to, na\u017ealost, vi\u0161e ukazuje na kaos koji vlada, nego na pjesnikovo zazivanje slavne pro\u0161losti.<\/p>\n<p>Prisjetimo se samo mjesta Selca na otoku Bra\u010du razorenoga 1943. nakon talijanske okupacije i usko povezanoga s autorovim \u017eivotopisom. Danas u njemu nalazimo lijepe ru\u0161evine i jako mi je zanimljivo ono \u0161to, vezano uz njih, Drago \u0160tambuk ka\u017ee u jednome intervjuu: \u201eTo\u010dno je da sam ro\u0111en me\u0111u ru\u0161evinama; one me u\u010de potrebi da gradim, stvaram i lije\u010dim\u2026\u201c<a href=\"https:\/\/www.stav.com.hr\/tekuca-kritika\/juan-carlos-martin-cobano-duh-i-nada-ushicenih-ugaraka-drago-stambuk\/#_ftn3\" name=\"_ftnref3\">\u00a0[3]<\/a>\u00a0\u010cesto zami\u0161ljam \u0160tambuka kako promatra stvarnost u kojoj \u017eivi kao \u0161to u pjesmi\u00a0<em>Pietas<\/em>\u00a0gleda voljeno tijelo u svome naru\u010dju (str. 119).<\/p>\n<figure id=\"attachment_4574\" aria-describedby=\"caption-attachment-4574\" style=\"width: 564px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" wp-image-4574\" src=\"https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/El-rector-dela-universidad-de-Salamanca-Ricardo-Rivero-con-Drago-Stambuk-y-Zeljka-Lovrencic-foto-de-Mladen-Budimir-300x167.jpg\" alt=\"\" width=\"564\" height=\"314\" srcset=\"https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/El-rector-dela-universidad-de-Salamanca-Ricardo-Rivero-con-Drago-Stambuk-y-Zeljka-Lovrencic-foto-de-Mladen-Budimir-300x167.jpg 300w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/El-rector-dela-universidad-de-Salamanca-Ricardo-Rivero-con-Drago-Stambuk-y-Zeljka-Lovrencic-foto-de-Mladen-Budimir-1024x569.jpg 1024w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/El-rector-dela-universidad-de-Salamanca-Ricardo-Rivero-con-Drago-Stambuk-y-Zeljka-Lovrencic-foto-de-Mladen-Budimir-768x427.jpg 768w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/El-rector-dela-universidad-de-Salamanca-Ricardo-Rivero-con-Drago-Stambuk-y-Zeljka-Lovrencic-foto-de-Mladen-Budimir.jpg 1097w\" sizes=\"auto, (max-width: 564px) 100vw, 564px\" \/><figcaption id=\"caption-attachment-4574\" class=\"wp-caption-text\">El rector de la universidad de Salamanca, Ricardo Rivero, con Drago Stambuk y Zeljka Lovrencic (foto de Mladen Budimir)<\/figcaption><\/figure>\n<p>Dok \u010ditamo njegovu\u00a0<em>Povijest<\/em>, isprepli\u0107u se motivi ru\u0161evina, pepela, vlage, hladno\u0107e, ljubavi i neprijateljstva u zemlji uronjenoj u vrtlog koji nas naglo uvla\u010di u opustjelu \u010dovjekovu bit i nedostatak na\u010dela, \u0161to bi nas zauvijek uni\u0161tilo da nema \u017eeravice. Ta nas \u010dinjenica neizbje\u017eno vodi prema duhovnosti na\u0161ega pjesnika.<\/p>\n<p>Zamje\u0107ujemo da je pjesnik vjernik i da kod njega zna\u010dajnu ulogu imaju katoli\u010dki temelji kao kulturni, tradicionalni, simboli\u010dki i ideolo\u0161ki skup iskustava (spominjanje kri\u017ea, bodljikava kruna, likovi iz knjige svetaca, lijepo obra\u0111eni biblijski motivi poput \u201eo\u017eivjelog \u017eezla\u201c koje simbolizira Mojsijev \u0161tap, izravne molitve Bogu, Isusu, itd.), ali ovdje se ne radi o vjerskoj poeziji. Na svoje ne\u0107e do\u0107i ni oni koji tra\u017ee \u201enacionalisti\u010dku\u201c poeziju ili onu punu la\u017enoga domoljublja. Tess Gallagher\u00a0<a href=\"https:\/\/www.stav.com.hr\/tekuca-kritika\/juan-carlos-martin-cobano-duh-i-nada-ushicenih-ugaraka-drago-stambuk\/#_ftn4\" name=\"_ftnref4\">[4]<\/a>\u00a0jednom je spomenula da je \u0160tambuk u mladosti preveo jedno djelo Hermanna Hessea, \u0161to bi mogao biti trag koji vodi prema dubini njegove vjere. Poezija na\u0161ega pjesnika duhovna je i kr\u0161\u0107anska jer je puna milosr\u0111a i ljubavi prema ljudima, kao i nade koju se ne mo\u017ee razumjeti bez postojanja Boga. Mo\u017eda u ovim stihovima pronalazimo pjesnika, \u010dovjeka:<\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\"><em>\u00a0<\/em><em>Jezik smo Bo\u017eji<br \/>\n<\/em><em>i o\u010di Njegove.<\/em><\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\"><em>\u00a0<\/em><em>Sluh, opip,<br \/>\n<\/em><em>Sva \u010dula Njegova.<\/em><\/p>\n<p>\u010cak i ako je tako, spomenuta nada nije ne\u0161to vidljivo, ne\u0161to \u0161to se mo\u017ee lako otkriti \u010deprkaju\u0107i po stihovima. Treba li kr\u0161\u0107anski autor imati nadu? Ne varam li se, pi\u0161u\u0107i stihove koji prethode tu\u017enim godinama \u0161to o\u010dekuju njegovu domovinu, pjesnik jo\u0161 uvijek ne poznaje majku Tereziju od Kalkute tako dobro kao \u0161to ju je poznavao kasnije, ali ipak blistaju tamne \u017eeravice na koje \u0107e mu i ona prstom pokazati. U izra\u017eajnoj slici Bo\u017ejega pluga, zemlja je ranjena (pasivna i sastavna re\u010denica) i spremna za sjetvu. Sija\u010d ore, odmi\u010de kamenje i sol te sadi stvarnu sjemenku koja, usprkos svemu, omogu\u0107ava da se ponovno zavolimo.<\/p>\n<figure id=\"attachment_4569\" aria-describedby=\"caption-attachment-4569\" style=\"width: 579px\" class=\"wp-caption aligncenter\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" wp-image-4569\" src=\"https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/3-Juan-Carlos-Martin-presentando-Historia-de-Drago-Stanbuk-en-la-Sala-de-la-Palabra-foto-de-Jacqueline-Alencar-300x175.jpg\" alt=\"\" width=\"579\" height=\"338\" srcset=\"https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/3-Juan-Carlos-Martin-presentando-Historia-de-Drago-Stanbuk-en-la-Sala-de-la-Palabra-foto-de-Jacqueline-Alencar-300x175.jpg 300w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/3-Juan-Carlos-Martin-presentando-Historia-de-Drago-Stanbuk-en-la-Sala-de-la-Palabra-foto-de-Jacqueline-Alencar-1024x598.jpg 1024w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/3-Juan-Carlos-Martin-presentando-Historia-de-Drago-Stanbuk-en-la-Sala-de-la-Palabra-foto-de-Jacqueline-Alencar-768x448.jpg 768w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/3-Juan-Carlos-Martin-presentando-Historia-de-Drago-Stanbuk-en-la-Sala-de-la-Palabra-foto-de-Jacqueline-Alencar-1536x897.jpg 1536w, https:\/\/tiberiades.org\/wp-content\/uploads\/2021\/02\/3-Juan-Carlos-Martin-presentando-Historia-de-Drago-Stanbuk-en-la-Sala-de-la-Palabra-foto-de-Jacqueline-Alencar.jpg 1600w\" sizes=\"auto, (max-width: 579px) 100vw, 579px\" \/><figcaption id=\"caption-attachment-4569\" class=\"wp-caption-text\">Juan Carlos Mart\u00edn presentando &#8216;Historia&#8217; de Drago Stanbuk, en la Sala de la Palabra (foto de Jacqueline Alencar)<\/figcaption><\/figure>\n<p>DRAGO \u0160TAMBUK i JUAN CARLOS MART\u00cdN COBANO\u00a0<em>(crearensalamanca.com)<\/em><\/p>\n<p>\u0160to o\u010dekivati kad je sama zemlja sjemenka? Mi smo ti koji tra\u017ee; potrebne su nam sjemenke koje ni\u010du izvan zemlje, ali gdje \u0107e se to doga\u0111ati ako prije toga nije posa\u0111eno drvo niti je netko ku\u0161eo plod u kojemu se one nalaze? Sjemenke moraju niknuti negdje drugdje. Mo\u017eda iz onoga u \u0161to uistinu vjerujemo, iz odraza vjere u pjesni\u010dkoj rije\u010di, iz odjeka nekoga glasa ili prethodnih logotipa koje se mo\u017ee odgonetnuti u pjesnikovu glasu? Za \u0160tambuka se nada, sjemenka i logotipi, prethodno odgonetnuti pod pepelom, nalaze u \u017eeravicama koje su simboli smrti i, ujedno, \u017eivota.<\/p>\n<p>Istovremeno, pjesnik glasno i jasno te zvonko i silovito u posljednjoj pjesmi iz drugoga dijela zbirke, naslovljenog ALTARE DELLA PATRIA, nagla\u0161ava:<\/p>\n<p><em>\u00a0<\/em><\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\"><em>Tek vatra otkri zlato.<\/em><\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\"><em>\u00a0<\/em><em>U pepelu svjetluca, \u010du\u010di,<br \/>\n<\/em><em>satnija u\u0161u\u0107enih domobrana.<\/em><\/p>\n<p style=\"padding-left: 40px;\"><em>Tale se obi\u010daji,<br \/>\n<\/em><em>meso trune u govoru o pokoljima.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/em><\/p>\n<p><em>\u00a0<\/em><\/p>\n<p>Suprotstavljena nedoku\u010divoj ljepoti boli, poezija je ne\u0161to maju\u0161no kao \u0161to je to i \u017ealac crne udovice (str. 76), ali barem je se mo\u017ee pamtiti i njegovati u jeziku. Jer, pjesnik mora govoriti.<\/p>\n<p>A govore\u0107i o vukovarskoj tragediji, autor je prije nekoliko godina u Hiro\u0161imi jasno ukazao na neljudskost koju su pro\u017eivljavali ljudi u njegovoj zemlji: \u201eVukovaru dugujemo pobjedu do koje smo do\u0161li kroz vrata poraza, zahvaljuju\u0107i odlu\u010dnosti i ustrajnosti koja nas je ponijela u najte\u017eim vremenima. Vukovar je umro da bi Hrvatska \u017eivjela. Preobrazio je suze u zvijezde, prostrijelne rane u snopove svjetlosti, mrtve u an\u0111ele. Vukovar je (\u2026) podsjetnik na zemaljske nedostatnosti i zazivatelj na\u0161e sudbine. Vukovar je stanje duha, slijed nepokajanih srca, ugljen pretvoren u zlato. Na\u0161 epicentar paklene dveri za raj\u201c<a href=\"https:\/\/www.stav.com.hr\/tekuca-kritika\/juan-carlos-martin-cobano-duh-i-nada-ushicenih-ugaraka-drago-stambuk\/#_ftn5\" name=\"_ftnref5\">\u00a0[5]<\/a>.<\/p>\n<p>Odatle nada u skrivene \u017eeravice kad god pod pepelom postoji ljudskost.<\/p>\n<p>U uvodu prije predavanja rukopisa u tisak 1990. godine autor ka\u017ee: \u201e\u2026htjedoh istim grlenim naporom, malen i obziran, ponoviti mnogi davni i sada\u0161nji glas, ne bih li podijelio tren tu\u017ene radosti i \u017ealobnom polovicom dahnuo potpepelnu \u017eeravu da na njoj se ogriju, makar i izgorjela, zebu\u0107a na\u0161a srca\u201c.<\/p>\n<p>A u knjizi\u00a0<em>Haiku Consciousness\u00a0<\/em><a href=\"https:\/\/www.stav.com.hr\/tekuca-kritika\/juan-carlos-martin-cobano-duh-i-nada-ushicenih-ugaraka-drago-stambuk\/#_ftn6\" name=\"_ftnref6\">[6]<\/a>, hvale\u0107i bogatstvo i preciznost japanskoga jezika, kao primjer navodi rije\u010d SHIMERU koja ozna\u010dava stupanj vla\u017enosti u zraku te trenutak kad je ima previ\u0161e da bi se zapalila \u017eigica. Mo\u017eemo je rabiti kao alegoriju. Da bi se SHIMERU smanjio i da bismo se li\u0161ili vlage \u0161to se \u0161iri \u010ditavim svijetom, moramo otvoriti vlastita gorljiva i topla srca kako bi SHIMERU postao manji. \u201eSamo tako mo\u017eemo opet zapaliti \u0161ibice i vatru na na\u0161emu ognji\u0161tu gdje mo\u017eemo grijati ruke. Moramo se vratiti toplini i milosr\u0111u. Moramo biti srda\u010dni s drugima da bismo opet mogli osjetiti toplinu. Moramo voljeti da bi nas ponovno voljeli.\u201c<\/p>\n<p>Tako je, dragi pjesni\u010de; na trenutak nam sledi\u0161 srce, ali ipak nas vodi\u0161 prema to\u010dci na kojoj se nanovo o\u017eivljava toplina odnosno ugljen pretvoren u zlato, u istinsku vatru koja poti\u010de duh i nadu ushi\u0107enih ugaraka, koji smo i mi sami.<\/p>\n<p>Salamanca, listopad 2018.<\/p>\n<p><em>Sa \u0161panjolskoga prevela: \u017deljka Lovren\u010di\u0107<\/em><\/p>\n<p><em>(\u017deljka Lovren\u010di\u0107 \u00a9 IO DHK)<\/em><\/p>\n<p>_____<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.stav.com.hr\/tekuca-kritika\/juan-carlos-martin-cobano-duh-i-nada-ushicenih-ugaraka-drago-stambuk\/#_ftnref1\" name=\"_ftn1\">[1]<\/a>\u00a0Elinor S. Shaffer (ur.),\u00a0<em>Comparative criticism<\/em>, vol. 16., Cambridge University Press, 1994., str. 107-108.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.stav.com.hr\/tekuca-kritika\/juan-carlos-martin-cobano-duh-i-nada-ushicenih-ugaraka-drago-stambuk\/#_ftnref2\" name=\"_ftn2\">[2]<\/a>\u00a0<a href=\"https:\/\/www.slobodnadalmacija.hr\/scena\/kultura\/%C4%8Dlanak\/id467310\/dr-drago-%C5%A1tambuk-o\">Https:\/\/www.slobodnadalmacija.hr\/scena\/kultura\/\u010dlanak\/id467310\/dr-drago-\u0161tambuk-o<\/a>-poeziji-i svijetu-na-prekretnici-dolaze-vremena-opasnosti-i-izazova<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.stav.com.hr\/tekuca-kritika\/juan-carlos-martin-cobano-duh-i-nada-ushicenih-ugaraka-drago-stambuk\/#_ftnref3\" name=\"_ftn3\">[3]<\/a>\u00a0<a href=\"https:\/\/www.vecernji.hr\/premium\/drago-stambuk-lijecnik-diplomat-potomak-oslobodjenoga-galijota-593220\">https:\/\/www.vecernji.hr\/premium\/drago-stambuk-lijecnik-diplomat-potomak-oslobodjenoga-galijota-593220<\/a><\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.stav.com.hr\/tekuca-kritika\/juan-carlos-martin-cobano-duh-i-nada-ushicenih-ugaraka-drago-stambuk\/#_ftnref4\" name=\"_ftn4\">[4]<\/a>\u00a0<a href=\"http:\/\/www.croatia.org\/crown\/articles\/9432\/1\/Tess-Gallaghers-speech-at-a-presentation-of-Drago-Stambuks-poetry-in-Pula.html\">http:\/\/www.croatia.org\/crown\/articles\/9432\/1\/Tess-Gallaghers-speech-at-a-presentation-of-Drago-Stambuks-poetry-in-Pula.html<\/a><\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.stav.com.hr\/tekuca-kritika\/juan-carlos-martin-cobano-duh-i-nada-ushicenih-ugaraka-drago-stambuk\/#_ftnref5\" name=\"_ftn5\">[5]<\/a>\u00a0Dr. Drago \u0160tambuk: \u201eSpeech in Hiroshima for the Vukovar victims\u201c, u:\u00a0<a href=\"http:\/\/www.croatia.org\/crow\/articles\/9426\/1\/Dr-Drago-%C5%A0tambuk-Speech%20-in-%20Hiroshima-for-the-Vukovar-victims\/Holy-mass-for-the-Vukovar-victims-held-in-Hiroshima.html\">http:\/\/www.croatia.org\/crow\/articles\/9426\/1\/Dr-Drago-\u0160tambuk-Speech -in- Hiroshima-for-the-Vukovar-victims\/Holy-mass-for-the-Vukovar-victims-held-in-Hiroshima.html<\/a><\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/www.stav.com.hr\/tekuca-kritika\/juan-carlos-martin-cobano-duh-i-nada-ushicenih-ugaraka-drago-stambuk\/#_ftnref6\" name=\"_ftn6\">[6]<\/a>\u00a0Drago \u0160tambuk,\u00a0<em>Haiku Consciousness<\/em>, IAFOR, Japan, 2014., str. 24.<\/p>\n<p>_____<\/p>\n<p><strong>Juan Carlos Mart\u00edn Cobano<\/strong>\u00a0(Carmona, Sevilja, 1967.) filolog je, nakladnik, knji\u017ear i propovjednik (ne nu\u017eno tim redom). U organizaciji Latinsko-ameri\u010dkoga dru\u0161tva kr\u0161\u0107anskih pjesnika odr\u017eavao je radionice i predavanja u raznim ameri\u010dkim zemljama te sudjelovao na pjesni\u010dkim susretima\u00a0<em>Pjesnici i Bog\u00a0<\/em>u Le\u00f3nu. Osnovao je knji\u017earu i malu nakladni\u010dku ku\u0107u\u00a0<em>Setelee<\/em>, a danas radi kao slobodni umjetnik \u2013 prevoditelj je i urednik za razne sjevernoameri\u010dke nakladni\u010dke ku\u0107e. Prire\u0111uje knji\u017eevne susrete. Kao urednik potpisuje knjige\u00a0<em>Ubiti pticu rugalicu<\/em>\u00a0Harpera Leea i\u00a0<em>Neruda, zov pjesnika<\/em>\u00a0Marka Eisnera. Me\u0111u njegovim prijevodima isti\u010du se knjige C. S. Lewisa te teolo\u0161ka djela raznih autora \u2013 isti\u010demo sv. Augustina, Jeana Calvina i Ann Voskamp. Neke njegove pripovijesti i pjesme objavljene su u digitalnim antologijama i \u010dasopisima. (<em>\u017d. L.<\/em>)<\/p>\n<\/div>\n<div class=\"blog_post_control clearfix\"><\/div>\n<div class=\"blog_post_control_item blog_post_share\"><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Desde Tiber\u00edades, queremos agradecer a la gran hispanista croata Zeljka Lovrencic su traducci\u00f3n de la presentaci\u00f3n que nuestro secretario general hizo de la obra de Drago Stambuk, Historia, en el marco del Encuentro de Poetas Iberoamericanos celebrado en Salamanca en 2018. Presentamos a continuaci\u00f3n el texto original, seguido de la traducci\u00f3n publicada en la prestigiosa revista literaria STAV \u2013 \u010casopis [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":4571,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3,26],"tags":[350,184,241],"class_list":["post-4566","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-colaboraciones","category-j-c-martin-cobano","tag-drago-stambuk","tag-juan-carlos-martin-cobano","tag-zeljika-lovrencic"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tiberiades.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4566","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tiberiades.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tiberiades.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tiberiades.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tiberiades.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4566"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/tiberiades.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4566\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4583,"href":"https:\/\/tiberiades.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4566\/revisions\/4583"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tiberiades.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4571"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tiberiades.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4566"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tiberiades.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4566"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tiberiades.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4566"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}